KRAJIŠKA LJEPOTICA SE GUŠI, GRADSKA UPRAVA SE ČEŠLJA

Banja Luka – prepoznatljiva po širokim alejama kestena, zelenkasto

a često i plavoj boji Vrbasa, grad parkova i zelenila. Ako biste željeli da posjetite krajišku ljepoticu i uvjerite se da ona to zaista jeste, bio bi vam potreban vremeplov. A ako ste penzioner, imate besplatan prevoz, ukoliko niste, jedan đir vremeplovom izaći će vas 2 marke i 30 feninga. Mnogi od nas se sjećaju i da je bio jeftiniji, ali je uvijek bio nepouzdan i gotovo uvijek je kasnio. Skoro kao banjalučki gradski prevoz.

Elem, zelenilo i čist vazduh ustupili su mjesto novom prepoznatljivom banjalučkom simbolu – smogu. To je naš novi banjalučki brend, koji bismo mogli da pakujemo u prazne limenke piva koje svakodnevno vidimo na ulici i izvozimo u neke manje zagađene gradove, kao što su npr. Beograd, Zagreb, i druga manje razvijena mjesta koja imaju manje automobila, industrije i drugih zagađivača. Možda najvažniji podatak za naše gradske i republičke glavešine, poglavice i ostale harambaše – po zagađenosti smo prestigli Sarajevo. E moje Sarajlije, ima vas duplo više, a vaš smog ni da prismrdi banjalučkom. 

Šalu na stranu, problem sa kojim se suočavaju stanovnici grada na Vrbasu je ozbiljan i kao takav zahtijeva ozbiljan pristup nadležnih. Da bi se shvatile razmjere zagađenja sa kojima se svakodnevno suočavamo, dovoljan je podatak da je 19. januara indeks zagađenosti u Banjoj Luci iznosio 137, što je u zoni nezdravog vazduha, dok je u Njujorku iznosio 45, što je prihvatljivo i dobro. Postavlja se pitanje kako jedan, za evropske i svjetske standarde mali grad, dostiže tri puta veće brojke od svjetskih metropola? 

Svi banjalučani znaju da je ovaj problem prisutan isključivo u zimskom periodu, kada traje sezona grijanja. Najveći distributer toplotne energije je gradska toplana, u narodu poznatija i kao Eko toplana. Bilo bi dobro kada bi neko od nadležnih postavio pitanje zašto iz njenih dimnjaka sve češće kulja crni dim i zašto u krugu od kilometar vazduh smrdi na garež? Gradska inspekcija to očigledno ne vidi, a i kad vidi, nemaju vremena jer gnjave obične građane. Republička inspekcija kao da ne postoji. Pored toplane, veliki izvor zagađenja su i kućna ložišta. Tu tek nema nikakve kontrole. Loži se sve, plastika, iverica, gume, otpad. Ko loži samo drvo, zlo ne misli. Ipak, iako su naše institucije poznate po tome da ne diraju velike a maltretiraju male – ovdje postupaju jednako prema svima. Demokratski progres ovog grada je nezaustavljiv, pa tako kao što ne kontrolišu šta se loži u toplani, ne kontrolišu ni građane. Grad Banja Luka ne preduzima apsolutno ništa da se ovaj fenomen stavi pod kontrolu. Gradonačelnik skokne do Jahorine, nadiše se vazduha, i jednostavno zaboravi ovaj problem. Ipak, napravio nam je park koji će anulirati negativne efekte zagađenja, kao i zgrade koje niču na svakom ćošku i kojima Grad i šakom i kapom dijeli građevinske dozvole. Republika je trenutno pod teškim udarom Amerikanaca, predsjednikova ćerka zatvara restoran, pa su očigledno zauzeti. Ostali političari se bave nekim drugim pitanjima i prepucavaju se oko davno izlizanih stvari. Banjalučani su prepušteni sebi. I tako, kada budemo vodili naše bake i djedove na UKC zbog bolesti pluća, ili kada se i sami razbolimo, možda se tada zapitamo da li je baš moralo tako da bude. Tamo će nam, za svaki slučaj dati industrijski kiseonik, budući da su nam pluća tako navikla. Mada, možda i zaboravimo na to, biće valjda još nekih dešavanja u gradu da nam skrenu misli. Kako bi rekli stari Rimljani – hljeba i blokiranja parkinga kod RTRS. Možda se gušimo, ali nam bar nije dosadno.

Gradske i republičke institucije svojim nemarom dovode Banju Luku do neprepoznatljivosti. Od grada zelenila postade grad sivila. Sivila u svakom smilslu te riječi. Da li će sivilo prerasti u crnilo, zavisi samo od građana. Dokle god oni šute i ne pozivaju institucije koje plaćaju da rade svoj posao, magla će biti sve gušća, a vazduha sve manje. Koliko još treba da kašljemo i gušimo se u gareži da bismo se trgli i rekli ovako više ne može? Naša letargična tolerancija će, po svemu sudeći, još potrajati. Možda jednoga dana,kad i građanima fitilj dogori, inspekcije i druga tijela počnu da se bave svojim poslom.  E, tada ćemo opet biti grad zelenila i neće nam trebati vremeplov. U međuvremenu, pripazimo na Kulina Bana i Tvrtka, stariji su ljudi, ne bi bilo dobro da se zakašlju pa nam kažu koliko smo ih platili.

FOTO: Srpskainfo