top of page
Search

30 GODINA U JEDNOM DANU

  • Writer: sloga2025
    sloga2025
  • Mar 19
  • 3 min read


ree

Jutro je. Budi me hladnoća. Ona moja opet nije naložila vatru. Dolazim u kuhinju zatičem je kako pokušava da mi zakuva kafu na elektičnom rešou. Pitam je šta radi, da li zna koliko danas košta struja. Kaže kako nemamo više drva, a ni para da kupimo. Opsujem je i istjeram napolje. Palim televizor, jutarnji dnevnik na RTRS. Slušam šta nam rade. Psujem im majku. Diraju nam predsjednika. Šta im je on kriv, dokle više će raditi sve protiv nas Srba? Žena mi kaže kako je srela rođaka Dragana, što radi u Elektrokrajini, kaže da će morati da nam isijeku struju ako ne platimo. Budala mi priča o struji, a samo što se nije zaratilo.

 

Zvoni mi telefon. Ćerka iz Minhena me pita za zdravlje, da li idem kod ljekara. Nudi mi novac da zakažem na privatnoj klinici. Odbijam je, znam da će komšija Vlado preko stranke da mi riješi pregled na UKC-u. Priča mi kako je bila kod brata u Lincu. Iako smo se nas dvojica posvađali kada je dvadeset i druge glasao protiv vlasti, ipak volim da čujem kako je. 


Gledam na sat, shvatam da kasnim. Kolege iz komunalnog me već čekaju ispred firme. Utrčavam u auto, neće da upali. Zaboravio sam da sipam gorivo,a i od čega ću kad nije legao borački dodatak?  Žurim niz ulicu da bih li nekako stigao. Srećem popa Peru, nudi mi prevoz. Usput me pita za djecu, moli me da im obavezno prenesem da će se uskoro skupljati novac za nova zvona. Žali se kako mu novi mercedes nije prešao ni 10 hiljada, a već se upalio ček endžin. Ispred firme mi opet kaže za zvona. Izlazim, šef već broji kolege.


Krećemo busom za Banjaluku. Dolazi, kažu, narod iz cijele Republike. Priča se kako su Rusi dobo podviknuli Evropi, a i Amerikanac je promijenio ploču. Kažu ako pokušaju nešto, mi ćemo svojim putem, a tu su i naša braća iz Srbije da nam pomognu. Dočekaćemo i to, pa ne priča nam valjda Mile to bez razloga ovolike godine?


U Banjaluci mnogo svijeta, ali nema omladine. Pa gdje ste sad, nanu vam vašu? Pozabijali glavu u telefone, Zapad ih preuzeo. Pa zar mi da vam branimo Republiku? Ne shvataju da se tu ne sudi njemu, nego svima nama. Nema veze, shvatiće uskoro.


Slušamo govore, svi su bili dobri ali predsjednik ih je razbio. Sve on njima to u lice kaže, saspe im u brk! Vidi se šta je čovjek iz naroda, zna i da zagalami. Kažem ljudima, samo jednog ga imamo i moramo da ga sačuvamo. Ako ode on, nema plata ni penzija, propadosmo. Ih,gdje bi ova naša Republika Srpska bila, da nas ne satiru ovi iz Sarajeva?

Na kraju je predsjednik i zapjevao, a vala i mi s njim. Ma ne može nam niko ništa, nek čuju svi!


Na putu kući se i popila koja ljuta. Šef kaže kako će biti još skupova i da ne bi bilo loše da se opet pojavimo. Spominje i neku novu sistematizaciju, biće možda i otkaza. Mislim u sebi, bolje da odem, nego da me proglase izdajnikom i otpuste.


Rastajemo se ispred firme, šef kaže biće i neka dnevnica, samo da se malo smiri situacija oko presude. Ispred apoteke shvatam da nemam za lijekove, računao sam na dnevnicu. Kupujem flašu brlje i nešto duvana da smirim živce. Nadam se da je ona moja nešto skuvala.

Dolazim kući, na stolu nema ništa. Poludim, izderem se na nju. Kaže mi kako nije imala para da kupi. Zavežem joj šamarčinu preko usta. Čitav dan na nogama, treba još da budem i gladan?


Sjedim tako, pijem onu brlju, razmišljam šta da radim. Kako da platimo račune, kako ćemo kod ljekara, ako nam komšo ne sredi? Obećao sam da mu iscijepam drva, ali kako da stignem od posla? Svakako je mala plata, ali je bar nekad bila redovna. Meni i ženi teško, sami smo. Da su djeca tu, lakše bi bilo. Ima godinu dana od kako nisam vidio unuke, a sve sam radio i stvarao da mi budu tu.


Popijem još koju rakiju, sažalim se na onu moju. Zovnem je da se izvinim i da vidimo kako ćemo. Taman kad mi spomenu ratu za kredit, kad ono počinje dnevnik na RTRS. Predsjednik potpisuje neke ukaze. Ala je odradio, kao Trampa da gledam. Promijenim kanal, vidim u ćirilici kapetan Dragan. Kažem ženi da ćemo sutra o kreditu, ovo je sad preče. Muzički gost Baja Mali Knindža. Njega kad čujem, zaboravim sve probleme.


Ma, samo nek je nama Srpske, a sve ostalo će se riješiti.



FOTO: 6yka.com

 
 
 

Comments


Piši nam

© 2025 Sloga. Sva prava pridržana.

bottom of page